Četvrta i posljednja knjiga o mojem plovu oko svijeta sportskom jedrilicom izgrađenom vlastitim rukama donosi moja prva iskustva s jedriličarskim solo dionicama. Ploveći tako kroz Malački tjesnac doživio sam neke od najgorih iskustava cijeloga putovanja: noćnu oluju koja Jamnicu i mene u njoj samo pukom srećom nije razbila o obalu, zapetljavanje jedrilice u plutajući parangal, za dlaku izbjegnut napad gusara, ulazak u koraljne grebene i čudotvorni spas iz njih.
Prebrodivši sretno sve opasnosti, a tako prisilno i očeličen, svejedno sam ostao pustolov u punom smislu te riječi pa ni u nastavku putovanja nije uzmanjkalo mnogih epizoda punih adrenalina o strahu od gusara za plovidbe zloglasnim Adenskim zaljevom, o kitovima i morskim psima, o noćnom životu Tajlanda, jahanju na konjima i devama pustinjom, o arapskim ekstremistima, egipatskim piramidama, prekrasnim eritrejskim djevojkama, slonovima i slamovima Šri Lanke, krajnjem siromaštvu ljudi u Sudanu i još o mnogočemu drugom.
Ciklus od ove četiri knjige dnevničkih zapisa, sada s dovoljnim vremenskim odmakom, ja, i dalje kao kapetan svoje vjerne Jamnice (koji u mirnim vodama i dalje pomalo mašta o novim putovanjima), zaključujem podvlačenjem crte, analizom dobrih i loših odluka u svim fazama ovog velikog i zahtjevnog pothvata i sudom o načinu na koji mi je ostvarenje ovog mojeg velikog životnog sna u životu i pomoglo i odmoglo.
Knjiga je u pripremi.
Počelo je to davno, u ona stara vremena kad je svijet bio čarobno tkanje čudesno raznolikih i isprepletenih ali još čvrsto omeđenih i međusobno jasno odijeljenih i u se zatvorenih krugova. Prostor je bio više prepreka nego poveznica, u to davno doba kad se uglavnom putovalo biciklom i vlakom i pješice i, zapravo, putovalo se vrlo malo. Bilo je to vrijeme kad smo s veseljem očekivali prve darove prirode, prve listiće salate koje bi mama uspjela počupkati u vrtu iza stare škole i prva jaja koja bi koke počele nositi s proljeća ili prve pohance jer su čudesa poput današnjih supermarketa u naš kraj trebala stići tek nekoliko desetljeća poslije. U daleke smo krajeve putovali s Lutajućim Reporterom, a more doživljavali najviše neobičnim mirisima, okusima i teksturom zadarskih sardina iz konzerve. Još dalje od toga nosila nas je mašta nadražena pustolovinama Tarzana, kralja majmuna, koje bi nam tata znao čitati u rane zimske večeri prije spavanja. I tako je to počelo.
Taj nemirni crv znatiželje ostao je skriven negdje duboko u njemu, neželjen, nepozvan, netražen, kako kad skriveniji ili izraženiji – ali uvijek ondje, uvijek u pozadini svih njegovih životnih odluka. Želio je znati kako je to biti drugdje, biti daleko, biti drugačiji, biti na vrhu, a zapravo, na kraju cijele priče, pokazao mu je i kako je to biti ovdje, biti blizu ili biti na dnu.
Vjerujem da je upravo ta znatiželja i potreba za upoznavanjem novoga odgovorna za ono što je uslijedilo i što je u konačnici zaslužno i za ove knjige koje upravo držite u rukama.
Jer dobar početak zlata vrijedi!
