U trećem dijelu dnevnika s puta oko svijeta svojom sportskom jedrilicom Jamnicom opisujem svoj privremeni povratak iz Australije, gdje mi je brodica ostala pregrmjeti sezonu uragana, u domovinu zbog operacije uha. U Zagrebu sam doživio životni brodolom, ali nakon svega ipak nastavljam putovanje.
Tvrdoglavo i hrabro, s neiskusnom i teškom mukom skupljanom posadom, i s velikom dozom upornosti moja srčana Jamnica i ja “dizali” smo se prema sjeveru Australije kroz sve izazove izuzetno opasnog Koraljnog mora. U brojnim izletima na kopno doživjeli smo iskrenu i istinsku gostoljubivost zajednice hrvatskih iseljenika iz grada Cairnsa, posjetili festival Aboridžina, plivali s krokodilima, preživjeli susret sa smeđom zmijom, drugom najotrovnijom zmijom na svijetu i upustili se u lov na klokane – praćkom i podvodnom puškom! Svojoj sam hrabroj posadi i Jamnici zatim dodao 1000 nautičkih milja izleta u Indijski ocean i isto toliko dugačak povratak u Tihi.
U Indoneziji smo između ostalog posjetili grad Kupang i upoznali njegove predivne ljude, selo Boti koje još uspijeva odolijevati svim svjetskim religijama i otok Rincu prepun komodskih zmajeva, a ponovno u Tihom oceanu otok Kalimantan i njegove orangutane te Veneciju jugoistočne Azije, Banjarmasin.
Sasvim suprotni doživljaji na završnoj točki tog dijela plova oko svijeta, u umjetnom i futurističkom Singapuru, pružili su savršen kontrast prethodnim događanjima ove izuzetno zanimljive dionice pa i ne iznenađuje što je cijela knjiga protkana (i ne samo po mojem osobnom sudu) mnogim neobičnim, uzbudljivim, dirljivim, zastrašujućim, smiješnim i veselim zgodama.
Knjiga je u pripremi.
Otići nekamo daleko, iskusiti nešto potpuno novo ili pak samo pobjeći od stresa primamljivije je nego ikada prije, a nove tehnologije u brodogradnji, navigaciji i sigurnosti na moru čine ta romantičarska maštanja nekako ostvarljivijima, tik na dohvat ruke. Unatoč tome, samo izuzetno malen broj ljudi ima hrabrosti i snage ovakve snove zaista i ostvariti. Jer prava je zbilja ta da je jedrenje oko svijeta i danas vrlo zahtjevan, opasan, dugotrajan i skup podvig. Veliko je Nenadovo umijeće i postignuće što je on u tome uspio. Išao je k cilju pod svaku cijenu, sa snažnom dozom samouvjerenosti, na jedini mogući način kojim se može napraviti ono što je on učinio.
Bez novaca, bez ikakvog iskustva i s malo vremena, Nenad je sagradio i opremio svoju Jamnicu i onda se bez puno mudrovanja i pripremanja otisnuo u nepoznato. Tim je hrabrim podvigom začarao sve nas koji smo ga pratili tijekom putovanja i koji smo s njim iz naših toplih domova proživljavali sve nabolje i najteže trenutke. Nenadov je stil pisanja iskren, a svoje emocije i razmišljanja dijeli s čitateljem bez ikakvih ograničenja. Iz svake stranice izbijaju entuzijazam zanesenog dječaka i osjećaji zrelog čovjeka koji je napokon uspio pobjeći okovima civilizacije i grada.
Knjiga prati preobrazbu osobe lišene većine uobičajenih stacionarno-kopnenih odgovornosti koja popunjava svoj duh novim doživljajima i spoznajama o sebi i svijetu. Krenuo je na put kao neiskusan jedriličar, praktički sâm, s puno neriješenih ”sitnica” što iz osobnog života, što vezanih za ovu pustolovinu. Vratio se je kao vrstan moreplovac, drugi Hrvat koji je oplovio svijet i prvi koji je to učinio na brodu koji je sâm sagradio.
Jedna od izravnih, dragocjenih posljedica toga iskustva jest i ova knjiga – knjiga o ljudskoj upornosti, umijeću i jedrenju, ali i knjiga o našem planetu i svijetu koji sve više nestaje.
