U drugom dijelu dnevničkih zapisa s puta oko svijeta sportskom jedrilicom opisujem putovanje srčane jedrilice Jamnice i svoje živopisne posade od Paname, preko Tihog oceana, do grada Coffs Harboura u Australiji.
Na tom smo se putu punom zanimljivosti susreli s velikom sabljarkom, posada je preživjela inicijaciju pri prelasku preko ekvatora, ja pak doživio kratkotrajne trenutke slave na nevjerojatno spokojnom i prijateljski nastrojenom Galapagosu, a onda smo uspješno i samo “na jedra” prešli najveću morsku dionicu na Jamničinom putu, velikih 3000 nautičkih milja bez ikakovog kopna, pri čemu smo postigli i brzinski rekord prevaljenog puta u jednom danu.
U Francuskoj Polineziji često smo ronili s morskim psima i šarenim koraljnim ribama, dok smo na kopnu naišli na raznorazne “bisere”, prekrasne, i manje lijepe, ali i na one prave, s farme bisernica. Na Aitutakiju, otoku stvorenom za ljubav, zamalo sam s kćerkom njihovog neokrunjenog kralja uplovio u bračnu luku, a na Tongi lakovjerno pao žrtvom neželjena lokalnog napitka kave, srećom bez trajnih posljedica. Na Fidžiju smo Jamnica i ja kao njezin kapetan po prvi puta na našem putu ostali potpuno sami i bez posade. Suočen tako s dvostrukim pogibeljnim scenarijem – velikom vjerojatnoću da ću put morati nastaviti kao samac jedriličar i približavanjem sezone uragana – s tom teškom situacijom nosio sam se na svoj specifični način: cjelonoćnim ludim provodima u partijanerskom centru glavnog grada Fidžija, Suvi. Tu sam uspio organizirati i plesnu školu, koja mi je iznjedrila i spas u zadnji čas: sasvim neočekivanog novog člana posade do Australije.
Na Novoj Kaledoniji sam se, nažalost, morao rastati sa svojim pernatim članovima posade, na ilegalan način, dok mi je dolazak u Australiju priskrbio opasan sukob s njihovim krutim i svemogućim vlastima. Nakon prisilnog brzog privikavanja na “prekrasnu” zapadnjačku civilizaciju nužna operacija uha i mnogo slobodnog vremena u čekanju prolaska sezone uragana u Južnom Pacifiku prisilili su me na privremeni povratak u domovinu.
Knjiga je izdana u prosincu 2018. godine. Ima 408 stranica, od toga 344 stranica teksta i 64 stranice u boji na kojima je 242 fotografija. Format knjige je 16 x 23 cm, a korice su mekane.
Ova kazuistika nije brodski dnevnik, nego dnevnik intime, dnevnik nesalomljive volje, čak nade i ljubavi, a prema zadatku, želji, naumu. Ostvariti svojim nevelikim snagama put oko svijeta u plovilu ručnom radu kroz pustoši dvaju plavetnila – morskoga i nebeskoga.
Ne zna se tko je tu veći junak, brodica ili čovjek. Shvaćamo oni su jedno, a zapravo neshvatlji podvig, jer Nenad je u avionu mogao utažiti želju i obletjeti svijet, ali on baš hoće nepromišljeno, kao prvotnici Cook, Magellan i mnogi drugi, pomoću jedara. Iza spomenutih su stajale posade, države osvajačice svijeta, a iza njega ljubav rodbine i najobičnija ljudska želja.
Ploveći po uzburkanim i vrlo opasnim vodenim leđima kugle Zemaljske ovaj događaj moreplovca Nenada Vlahovića nije pothvat nego nenadmašno čudo čovjekove moći. U ovoj putopisnoj knjizi u dva plana, dokumentarnom fotografijom i živom riječju, u slikovitom panoptikumu, Nenad nam otkriva neslućene ljepolike egzotične krajeve, narode i neponovljive pojedince na koje po putu nailazi.
Tvrdim, očekivat ćete s velikom znatiželjom i uzbuđenjem i ostale segmente ovog neuobičajenog, ali zanimljivog, lijepo i suvislo opisanog podviga, čovjeka vrijednog svakog divljenja!
